Preminuo je uvaženi arhitekt i profesor Tomislav Petrinjak, dipl.ing.arh. u svojoj 85. godini.
Prenosimo tekst sa stranica Udruženja Hrvatskih arhitekata i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:
Tomislav Petrinjak, arhitekt, bio je naš cijenjeni kolega i omiljeni nastavnik generacijama studenata.
Rođen je 1942., a nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu 1966. godine diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon čega se zapošljava u građevinskom poduzeću Industrogradnja u Zagrebu, gdje stječe nova znanja i vještine - u nešto više od dvadeset godina (od 1967. do 1985. godine) radio je kao tehnolog u pripremi rada, organizator montaže na gradilištu, na pripremi na metodama mrežnog planiranja, odgovorni projektant te rukovodilac arhitektonskog biroa. Od 1985. do 1996. godine zaposlen je u Arhitektonskom projektnom zavodu u Zagrebu kao rukovodilac radne jedinice A-9 te direktor Ateliera A-9, a od 1996. do 2002. u vlastitom projektnom birou ARP arhitektura Petrinjak.
Njegov akademski put započeo je 1993. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje radi kao honorarni predavač, a od 2000. do 2002. godine kao viši predavač na kolegijima Izvedba zgrada I i II te Stručna praksa. Od 2002. do 2007. zaposlen je kao viši predavač na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kolegijima Elementi visokogradnje I i II, Prometne zgrade i Projektiranje zgrada. I nakon umirovljenja 2008. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sve do 2022. volontira na kolegiju Tehnički studio.
Mlade generacije poznaju ga uglavnom po njegovom pedagoškom radu, no njegovi interesi bili su brojni. Staložen i strpljiv, bio je sugovornik jasnih stavova, neovisno o temi.
Njegova djelatnost pisca i kritičara ostala je trajno zabilježena u strukovnim i drugim časopisima, kao i sudjelovanje na stručnim skupovima te na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi. Zapamćen je i njegov doprinos, na najvažnijim funkcijama Društva arhitekata Zagreba, Stručnog savjeta Saveza arhitekata Hrvatske te sudjelovanje u radu tijela zajedničke Komore, a potom i u samostalnoj Hrvatskoj komori arhitekata. Najveći doprinos, za što je primio zahvalu HKA (za osobit doprinos razvoju i izvršenju strateških projekata Hrvatske komore arhitekata), ostvario je u Odboru za natječaje, od 2006. do 2014. godine.
Bio je poslijediplomski specijalizant (1970. godine), preko Organizacije UN, u Francuskoj (trajanje 6 mjeseci) – na temu “Modernizacija stambene izgradnje”, tehnologija Sectra, Outinord, Costa Magna, Fiorio, Estiot, Tracoba.
Izradio je “Standard stambene izgrade” (prijedlog) za Udrugu hrvatskih veterana domovinskog rata kao podlogu za raspisivanje Natječaja.
Njegov arhitektonski opus, koji je znatnim dijelom realiziran i u inozemstvu - na prostoru Rusije/Ukrajine, obilježen je zgradama velikog formata za koje je dobitnik i brojnih priznanja. U svim svojim projektima spretno povezuje znanja iz tehnologije izvedbe i organizacije gradilišta s projektantskim rješenjima. Među brojnim projektima izdvaja se natječajni rad iz 1974. godine za Dom umirovljenika u Sopot (s Đ. Mirković), za koji je dobio prvu nagradu na natječaju, a po realizaciji 1976. godine i godišnju nagradu "Viktor Kovačić" SAH, 1976. godine (s Đ. Mirkovićem). Također, njegovi projekti objavljivani su u relevantnoj stručnoj literaturi.
U nasljeđe nam je ostavio impozantan opus realiziranih djela stambene, gospodarske, javne, hotelske, zdravstvene i prometne arhitekture te brojne generacije studenata arhitekture i građevine koji su od njega i uz njega učili.